Vjerojatnost rizika
četvrtak, 26.04.2012.
Novac je najvažnija stvar na svijetu
Mi živimo na svijetu i to jest život naš
To ne smijemo priznati malom djetetu,
Jer živjeti za stvari je krivo, da znaš.
Stvara se vječna borba u tebi
Biti pravi i svoj, ne utopiti se u svijet
Ili postati jedan od, da boljelo nebi
biti drugačiji boli, bolno je drugačiji mrijet.
petak, 09.03.2012.
Kriza
Kriza sam ja u odrazu kontejnera,
u žalnim riječima očajnika,
u pogledu u skupo božićno drvce,
u sjeni krvnika.
utorak, 29.11.2011.
Bilo je bolje, a nije bilo pravednije
Sreća je bila u nama
Bilo je bolje, bilo je ravnopravnije
Sad sreća putuje sama.
srijeda, 12.10.2011.
Kada putujem kući iživljen do kosti
Prazan od svega osim mora vina,
Nemam snage s tugom se bosti,
Pa idem pokazati majci sina.
Vraćam se kući s istom pjesmom u glavi
Jer nisam uspio prevaren grijehom,
Taj tupi osjećaj koji me davi
noćas ubiti pjesmom i smijehom.
Sunce me prati i prejako grije
Ja mučno se trudim ostati budan
Moj auto juri i cestu pije
I ja opet pred svime kapituliram.
srijeda, 05.10.2011.
Sva sreća u njima, u ušima im zuji
Prevrću posude ljepljive i slatke
Marš, viću malenoj crnoj kuji
Rukave imaju duge, al svi žele kratke
Prljave priče izlaze im iz usta
Svaki radi svoj posao britko
U mislima im vino i hrana pusta
Ne ističe se od njih nitko
Na kraju će slomljeni umorom i vinom
Otići kući gdje i pas na njih laje
Ni zadovoljni ni sretni, sa što manje misli
Ubili su dan, tako ubijaju osjećaje.
Nema veze što gotovo je ljeto
Žuto lišće na suncu i sprovod
Ono je ionako iluzija
Kad zahladi živiš iskren provod.
Ljeto je slatko i naivnima sve
Bljesak sunca od mora
Moli se da završi i prekine sne
I pjesme u noći, nevidlljivog zbora.
utorak, 27.09.2011.
Prošao je dan, više nemam kamo
Taj dio sam odradio al sad se pitam
Prošao je dan, proživio sam ga sam
Čeka me san da po njemu skitam.
četvrtak, 15.09.2011.
Doživjeti prirodnu smrt, kako se to radi?
Proći sve što se mora proći
Ne postoji tečaj da ti netko usadi,
Za odživjeti život, čarobne moći.
I što sad? Sami smo u tome
To sve smo, rekli bi, znali i prije
A ništa.. drži se druže, da te ne slome
Sreća je u tebi, i nek te grije.
srijeda, 14.09.2011.
Duboki zvuk što stisne dušu svaku
Sudarile se kože, meso i kosti
Prsnule su slane kapljice po zraku
Igra je riba, a naše ruke su osti.
U glavi razum vrije, oči ljuto peku
Probijam se lukavo kroz morske pse
Zabijam i čujem ljutu dreku
Ja dobio sam ništa, a oni izgubili su sve.
Vrućina u glavi, u bedrima još veća
Gledam u pod.. slomljen, sve sam dao od sebe
Da sam izgubio, kriva bila bi sreća
Nije važno s kim ratujem, i ova bitka je za tebe.
ponedjeljak, 12.09.2011.
Kad izlazim u sumrak.. ko podmukli pas,
Što na pločniku i zidu raste mu obris
Od jazza ja čujem samo bas
Tko pokuša me uloviti.. dobit će ugriz.
Ja nisam bijesan, hladno gledam ravno
Dok pada noć očnjaci sjaje
Linjam se iznutra, ja pas sam odavno
S čoporom i sam, lov već dugo traje.
Kroz mračne šume putujem brzo
Kao vuk samotnjak, ja nemam plan
Spremnom na sve, meni sjaji se krzno
Noć i ja smo jedno, naš plijen je dan.
